Ajde da i ja napišem pokoju riječ. :-) Razmišljala sam malo, ali samo malo...zapravo sam bila malo potaknuta jednim događajem...ma uglavnom, ništa posebno, ali čovjek se zapita da li se isplati uopće biti ISKREN?
Hmmmm? Ja se uglavnom, manje ili više vodim time da se isplati, ali uvijek to nije najbolje rješenje, tj. ne ispadne sve ok nakon toga kada nekome kažeš sve što ti je na misli u tom trenutku.
Da li je bolje prešutiti ili biti iskren pa kud puklo da puklo? E, pa ne znam odgovor na to pitanje. Vođena svojim „jako velikim“ iskustvom, tekla bih da nije. Naravno, ja, ovakva kakva jesam nije da se suzdržavam u prešućivanju. Iskrenost. Što je to? Da li je iskrenost kada nekome nešto kažemo što nam je u mislima, „bez lijepog celofana“ u kojem su umotane te riječi ili je iskrenost povezana s istinom, ljubavlju?
E, opet nebi znala. Ne želim ulaziti u moralne i etičke rasprave ili ne daj Bože - filozofske. :-)
Ta mi se tema učinila zanimljivom za pisanje jer mi je bliska, moglo bi se reći. Da li je moguće da imamo više hrabrosti biti iskreni s nekime s kime smo bliski? Ja barem jesam, ali da li je pametno sve izustiti prije nego se promisli? Meni je jako često jezik brži od pameti, ne znam da li je to baš dobra osobina? Baš zbog toga mislim da sam iskrena osoba, ali ne želim pisati o sebi. :-) Samo me zanimalo da li ljudi cijene iskrenost ili se naljute ako čuju od druge osobe iskrene misli. Iz mog iskustva mogu reći da ljudi ne cijene iskrenost dovoljno, naljute se i onda „pukne“ super odnos.
Opet, mislim da je jako važno imati sve vrste odnosa zasnovane na iskrenosti, jer nekako mi nije logično da se kvalitetni odnosi grade na dvoličnosti, prešućivanju, lažima, zavisti i sl. Ali, ljudi vole lijepe riječi, celofane i sve roza, zašto ne vole iskren odgovor od osobe kojoj je stalo i koja je iskrena i to radi iz dobre namjere i bez zlih misli? Bilo da se radi o savjetu, mišljenju i sl. Zašto ljudi odmah primaju iskrenost (ako nije ona umotana u celofan) negativno? Zašto odmah pomisle da im ta osoba ne želi dobro? E bome, ne znam. Nisam ni psiholog da sad analiziram ljudske misli i ponašanja, očito je to u ljudima tako i to se ne može promijeniti. Iskrenost ili ne, pitanje je sada...možda malo prešućivanje bi dobro došlo - ako bi se tom iskrenošću povrijedila druga osoba, ali s druge strane, zašto nešto što je očito ne obznaniti i prekinuti iluziju? Što vi mislite?
